Draga djeco, dragi mladi!
Dragi roditelji!
Ljeto je sasvim pri kraju, ali su školski praznici završili te smo započeli s novom školskom godinom u kojoj nas očekuju novi izazovi, nova saznanja, novi prijatelji, novi svijetovi koje ćemo otkriti. No, bit će u ovoj školskoj godini i novih suza, novih zagrijanih stolica, novih radosti i novih razočarenja. Sve to spada u učeničke klupe, i svi su odrasli to prošli. A baš oni kad se sjećaju svojih školski dana, sjećaju ih se s radošću i nostalgijom. Jer kakve god tada brige bile, one su toliko neznatne i raspadnu se lako kao balončići od sapunice, ali ona radost iz školskih klupa ona ostaje trajno i grije nas tijekom života.
Primjer tome, vama bliz, je i ovo ljeto. Sigurno ste bili sa svojim roditeljima na godišnjem odmoru. Vjerujem da su skoro svi bili u svome rodnom kraju, susreli drage ljude, ponijeli lijepa sijećanja. Iako smo ovdje započeli novi život, ima neka tajna nit koja nas veže s krajevima naših roditelja, djedova i baka. Čak i vi koji ste ovdje rođeni, osjećate tu nit. Ona je posebna i ljubomorno je čuvate od svih, ne date da je netko prekine, otkine. Kako bi ta nit bila čvršća, izdržljivija pa i vidljivija treba je njegovati. To možemo činiti učeći o svojoj domovini, njenoj kulturu, povijesti, njenom krajoliku. No, najbolje od svega što možemo učiniti za tu nit ljubavi što nas spaja je da naučimo hrvatski jezik. Jer o kulturi, povijesti i krajoliku mnogih zemalja možemo čuti i naučiti, ali samo ona zemlja čijim jezikom govorimo ona postaje posebna u našem životu. Kad u toj zemlji žive mnogi poznanci, prijatelji, ljudi s kojima smo krvno povezani, onda ona postaje najvažnija. Biti dio nje, biti dio svoje vlastite obitelji, možemo jedino ako govorimo hrvatski jezik. A njega u ovom dalekom svijetu vrlo lako možemo naučiti na dva načina. Jedan je da doma sa svojim najbližima razgovaramo isključivo na hrvatskom jeziku i drugi način koji nadopunjuje i korigira prvi je da idemo na hrvatsku nastavu. Uz igru, upoznavanje novih prijatelja s kojima već sada imamo puno toga zajedničkog to je vrlo zabavan i lagan način.
Kad ponosno navijamo za naše igrače, kad s ponosom nosimo kockaste dresove, zašto tada ne biti u mogućnosti ponosno klicati za naše vatrene. Na svome jeziku. Hrvatskome!
Dođite! Uložite malo, baš malo, vremena, a dobit ćete toliko toga zauzvrat. Čekamo vas!