Drage sestre i braćo,
srdačno vas pozdravljam u ovom vremenu Došašća i Božića.
Baš u ovim vremenima potrebne su nam ohrabrujuće riječi. Sam Bog daje nam nadu u mračnim vremenima preko svojih glasnika. Na božićnoj Polnoćki ponovno ćemo čuti poruku proroka Izaije: „Narod koji je u tmini hodio, svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu, svjetlost jarka obasja.“ (Iz 9,1). On obećava veliki mir koji se vezuje s rođenjem jednog djeteta. Izaija ne piše ovaj tekst u dobrim vremenima, to je jasno. U tom vremenu plaštevi su krvlju natopljeni, čuje se zveket bojne obuće i jaram pritišće jako. Za mnoge ljude to je bila i jest stvarnost, stvarnost koju biblijska objava ne isključuje, već je želi preobraziti obasjavajući je svjetlom. Novorođeno dijete knez je mira i neopozivo Božje obećanje ljudima, ljudima koje ljubi unatoč tminama koje su sami stvorili, unatoč njihovim velikim i malim brigama. Danas i u vijeke vjekova ovo nam je svjetlo darovano.
Ta sigurnost bodri mene i mnoge druge ljude.
Ove godine s posebnom pozornošću čitam te biblijske poruke nade. Uz osobne “radosti i nadanja, tuge i strahove” (Gaudium et spes 1), kao biskup promatram ove crkvene teme kako u biskupiji Mainz, tako i u Njemačkoj ali i diljem svijeta. Želim započeti s radosnim događajima. Koliko se ljudi unutar Crkve zalaže na raznim poljima za druge ljude i za naše društvo! Ove sam godine kao biskup doživio mnogobrojne susrete s ljudima različite životne dobi, koji su se svjesno odlučili vjerovati u Krista. I ja živim od takvih susreta, kako i naši mnogi zaposlenici i dobrovoljci. Upoznao sam uspješnu zajednicu na mnogim različitim razinama i na tome srdačno zahvaljujem.
Međutim, čak i u ovim danima oko Božića ne napuštaju me brojni izazovi pred kojima se Crkva nalazi. Od 2018. godine potresaju i nas u Crkvi u Njemačkoj rezultati i posljedice tzv. MHG Studije o seksualnom zlostavljanju od strane svećenika. U proljeće 2023. očekujemo rezultate studije za biskupiju Mainz koju provodi odvjetnik Ulrich Weber i njegov tim. Rezultati će nas sigurno zaokupiti. Pandemija korone drži nas u neizvjesnosti već više od dvije godine, a posljedice su vidljive i u zajednicama: mnoge grupe privedene su kraju, odlazak na bogoslužje je opao. Broj ljudi koji istupa iz Crkve i posljedice toga predstavljaju nam velike probleme. Posljedice ruskog rata protiv Ukrajine osjećamo, između ostalog, u rastu cijena energenata i potrebi da se ove zime odreknemo ugrijanih crkava. Došli su nam ljudi iz Ukrajine i još dugo će biti dio našeg društva.
Pritom ne treba zaboraviti ni ljude koji bježe iz drugih dijelova svijeta. Unutar Crkve, sinodalni put Katoličke Crkve u Njemačkoj izazvao je potrese. Ušli smo u drugu fazu pastoralnog puta u biskupiji Mainz, a nadolazeće promjene sada postaju konkretne. Zaposlenici i dobrovoljci stalno govore kako se bore s radnim opterećenjima. Ja to dobro razumijem, ali, nažalost, sigurno je da nema lakih rješenja. Ta „opća atmosfera“ Crkve osjeća se posvuda. I u Crkvi ton razgovora nerjetko postaje grublji i nemilosrdniji. Ukratko: postoje teška pitanja koja nam se nameću kako iznutra tako i izvana i s njima se moramo suočiti.
Na Božić, kao i svake godine, slavimo Utjelovljenje Sina Božjega. Uz sva pitanja i poteškoće, vraćamo se u središte naše kršćanske vjere. Bog nije ravnodušan prema ljudskim problemima. On nam ne nudi laka rješenja, on nam nudi samog sebe. Želim učvrstiti ovu misao. Moramo se nositi s mnogim problemima koji nas pritišću. U svemu tome, međutim, bit će bitno sjetiti se temelja koji nas drže zajedno kao kršćane. To ne može biti ništa drugo nego vjera u jedinoga Boga koji nas je stvorio i pozvao, u Isusa Krista koji je postao čovjekom da nas okupi u svoj Božji narod i u Duha Svetoga koji krštene nadahnjuje da po njemu oblikuju Crkvu i svijet.
Za mene zajedništvo Crkve nema alternativu, jer vjera u Božje utjelovljenje uključuje i uvjerenje da se Krist nije poistovjetio samo sa savršenima. Vjera i nasljedovanje Krista nikada nisu samo privatna stvar pojedinca. Crkva ostaje zajednica i svetaca i grešnika. Među njih ubrajam i sebe i zahvaljujem svima koji su ostali povezani s nama. Zahvaljujem svima koji se zalažu u Crkvi, ali i svima onima koji se iz kršćanskog duha zalažu za dobar suživot u društvu.
Zahvaljujem svima koji i u ovim vremenima idu s nama i daju svoj konstruktivni doprinos kako bi poruka Božje ljubavi djelima i riječju doprla do što većeg broja ljudi.
Svima želim čestit Božić i od Boga blagoslovljenu 2023. godinu. Radujem se brojnim susretima i međusobnim bodrenjima.
U Došašću 2022.
Peter Kohlgraf
Biskup Mainza