Isus za kršćanina nije neki lik iz prošlosti. Sveti Pavao razlikuje dva načina prepoznavanja Isusa ili bilo koje druge osobe. Prvi je način „po tijelu“, kako piše u Drugoj poslanici Korinćanima, odnosno prema vanjskim mjerilima, ali na taj način ne možemo znati tko je ta osoba. Drugi je način „srcem“. Samo se srcem uistinu upoznaje neka osoba. I danas imamo dva načina za upoznavanje Isusa. Postoje učeni ljudi koji poznaju Isusa u brojnim njegovim pojedinostima, a postoje i jednostavni ljudi koji ne poznaju te pojedinosti, ali su ga upoznali u njegovoj istini, jer srce govori srcu.
Prije susreta s uskrslim Kristom na putu prema Damasku, Pavao je poznavao Isusa „po tijelu“; međutim, nakon Damaska ne promatra ga više na isti način. Sveti Pavao ne misli na Isusa kao na osobu iz prošlosti. Zacijelo poznaje veliku tradiciju o Isusovu životu, o riječima, smrti i uskrsnuću, ali sve to ne smatra nečim iz prošlosti, nego predlaže kao stvarnost živoga Isusa. Isusove riječi i djela, za Pavla ne pripadaju povijesnome vremenu, prošlosti. Isus živi sada, i sada govori s nama i živi za nas. Dragi župljani, vjerujem da smo upoznali Isusa, na jedan ili drugi način, možda na oba načina, posebno u otajstvu muke, smrti i uskrsnuća, kroz kateheze, slavljena sveta otajstva zajedničku i osobnu pobožnost. Potrebno nam je sada, po primjeru svetoga Pavla, Isusu otvoriti svoje srce, da bude s nama Bog, u svim našim križevima, ovozemaljskim nedaćama, teškim trenutcima svakodnevice, kako bi nam on koji je prije nas sve to prošao, svojom milošću cijeli život osmislio i dao nam snage za strpljivi hod prema vječnom dobru, na primjer braći i sestrama.
fra Ivan Čikara