POČETAK VAZMENOG TRODNEVLJA

Sv. Misa u Darmstadtu, St. Fidelis u 18:45 sati

Na Veliki četvrtak završava korizmeno vrijeme te večernjom svetom misom započinje Vazmeno trodnevlje ili, po svetom Augustinu, sveto trodnevlje Krista raspetoga, Krista pokopanoga i Krista uskrsnuloga. Po tome u Vazmeno trodnevlje spadaju Veliki petak, Velika subota i sam Uskrs. Po židovskom običaju novi je dan započinjao u predvečerje prethodnog dana, tako da se Veliki četvrtak liturgijski priključuje Velikom Petku.

Kao uvod u ovo Vazmeno trodnevlje smatra se Misa posvete ulja ili Missa chrismatis na kojoj biskup i svećenici obnavljaju obećanja što su ih dali na svome svećeničkom ređenju. Nakon toga slijedi blagoslov ulja koje se onda razdjeljuje po župama te se koristi pri djeljenu sakramenata. Tako svaka župa dobiva katekumensko ulje, ulje za bolesničko pomazanje i ulje za svetu krizmu.
Na Veliki četvrak spominjemo se Isusove Posljednje večere i ustanovljenja euharistije. Na Posljednoj večeri, Isus je prihvatio svoju žrtvu smrti na križu kako bi nas spasio. Običaj je bio da se u vrijeme pashe, krvlju janjaca premazuju dovratnici i nadvratnici kuća kao spomen na izbavljenje iz Egibta i židovski izlaz iz ropstva. Umjesto janjeta, Isus daje svoje tijelo i prolijeva svoju krv za otkupljenje čovjeka i njegovo izbavljenje iz ropstva grijeha.

O njegovoj neizmjernoj ljubavi, svjedoči i čin pranja nogu

koji se dogodio na Posljednjoj večeri.

Perući noge svojim učenicima Isus pokazuje

da on ne želi vladati nego služiti.

Nakon večere Isus se povlači na Maslinsku goru, gdje se u molitvi priprema za svoju smrt. Znao je što ga čeka. Osuda, fizičko zlostavljanje, poruga, ponižavanje i na kraju smrt. Mogao se izvući iz svoga križnog puta, no jedino na taj način mogao je pobjediti zlo i otkupiti nas. Odlazeći u svoju smrt, Isus nas trajno spašava od naše vlastite vječne smrti. Njegov odlazak u Maslinsku goru, u liturgiji Velikog četvrtka, crkva simbolično obilježava time što Presveti sakramenat odnosi na određeno mjesto, u osamu. Nakon toga, nema više svete mise do Uskrsnog bdijenja, do Isusovog ponovnog povratka.

Na taj način Veliki četvrtak predstavlja i poziv

na zahvalu Bogu na daru euharistije,

kojeg treba pobožno primati

i kojem se treba klanjati sa živom vjerom.

Po uputama Okružnice misa na Veliki četvrtak ili Misa Gospodnje večere treba se slaviti u večernje sate kako bi njoj moglo prisustvovati što više članova župe. Taj se dan zabranjuju sve mise bez puka. Svetohranište treba biti prazno, te se hostije za pričest moraju posvetiti na samom misnom slavlju. Tada se blagoslivljaju i hostije koje će se koristiti na Veliki petak, budući na Veliki petak nigdje nema svete mise. Na Veliki četvrtak pjeva se tradicionalno himan Slava Bogu na visini i tada zvone zvona. Nakon toga zvona šute sve dok se na Vazmenom bdijenju ne zapjeva ponovno Slava Bogu na visini. Nakon završetka mise svi ukrasi s oltara se skidaju, a križevi se zastiru ljubičastim platnom, što se u nekim zajednicama već zna dogoditi uoči pete korizmene nedjelje. Svijeće se ne pale. Križ se ponovno razotkriva na Uskrsnom bdijenju uz pjesmu Evo drvo križa. Tu se večer uz hvalospjev Uskrsnoj svijeći, pali svijeća i uskrsna svjetlost prenosi se vjernicima koji njome pale svoje blagoslovljene svijeće i svjetlost uskrsloga Krista odnose u svoje domove.