Povratak u Crkvu

Crkveni porez

Svojim dolaskom u Njemačku naši se ljudi već pri samoj prijavi u mjestu boravka susreću s prvom razlikom, nečim novim što do sada nisu poznavali. Uz osobne podatke, mjesnog službenika zanima i koje ste vjeroispovijesti. Neki od njih odgovore bez ustezanja, no mnogi, prethodno upozoreni od rodbine i prijatelja, hrabro zataje svoju vjeru.

Sama činjenica da morate plaćati nešto što do sada niste, izaziva prvu averziju. Kad se tome pridodaju priče znanaca o strašnom zmaju koji siše novac imate već dva razloga za bezopasno izvlačenje od obveza. Uostalom, do sada niste plaćali i niste primjetili nikakav nedostatak? No, je li tome tako? Što je i koliko je opasan crkveni porez?

 

Što je crkveni porez?

Crkveni porez je oblik davanja koji zakonom nameće država i koja u ime Crkve ubire od građana. Crkveni porez ne plaćaju svi građani nego samo pripadnici rimokatoličke i evangelističke Crkve, židovske zajednice, te pojedinih slobodnih zajednica. U daljenjem tekstu usredotočit ćemo se samo na Katoličku Crkvu.

 

Tko mora plaćati porez?

Članovi Crkve plaćaju crkveni porez. Članom Crkve postaje se krštenjem. Dakle, bez obzira gdje ste kršteni ako dođete u državu u kojoj je uveden crkveni porez dužni ste ga plaćati. Obveza plaćanja prestaje napuštanjem države.

Međutim u stvarnosti ne plaćaju svi članovi Crkve porez. Statistički gledano tek jedna trećina članova ima poreznu obvezu. To je stoga, što crkveni porez ne plaćaju osobe s malim prihodima, nezaposleni, umirovljenici, djeca, učenici i studenti. Dakle, poreznim obveznikom postajte ako ispunjavate sljedeća tri uvjeta: da ste član Crkve (tj. da ste kršteni), da imate prijavljeno prebivalište i da ste  platno sposobni.

 

Koliko iznosi crkven i porez i čemu on služi?

Crkveni porez iznosi 9% od poreza na dohodak (Lohnsteuer-a). U Bayernu i Baden-Württembergu iznosi 8%. Dakle, ne plaća se 9% od plaće nego 9% od poreza na dohodak. S tim novcem financira se rad Crkve. Tim se misli na cjelokupni rad a ne samo na plaće svećenicima.

Porez ubire financijski zavod i prosljeđuje ga Crkvi čime ona dalje financira svoje višestruke djelatnosti kao što su dječji vrtići, škole, gimnazije, sveučilišta, bolnice, starački domovi. Osim toga veliki dio novca odlazi u Caritas koji brine za siromašne, te se s tim novcem financiraju radovi misija po svijetu.

Od novca skupljenog porezom financiraju se crkve i svi crkveni prostori. I naše misije/zajednice na raspolaganje su dobile župne urede i misijske prostorije u kojima se okupljalju naši ljudi, gdje podučavamo našu djecu vjeronauk i pripremamo ih za sakramente. Folklorne skupine, tamuraški sastavi, klape i druge grupe osnovane su i godinama djeluju u misiji, prenoseći tradiciju na svoja pokoljenja i čuvajući naše običaje od zaborava. Zatim imamo razne druge kružoke: mlade majke s neškolskom djecom, framaše, molitvene zajednice, biblijske grupe, umirovljenike, razne tečaje i tribine, zabave, radne grupe i mnoštvo drugih divnih stvari u kojima sudjelujemo a koje su nam omogućene jer se financiraju iz crkvenog poreza.

Budući se crkveni porez ubire kao postotak na dohodak on je sukladan visini zarade. Znači da oni koji zarađuju manje, plaćaju manje. No, bez obzira na to koliko plaćamo, svi jednako možemo koristiti ono što Crkva nudi.

Ubiranjem poreza Crkva ostaje samostalna i neovisna. Na taj način nitko ne može većom donacijom utjecati na njen radi i djelovanje.

Treba napomenuti da 2-4% poreza odlazi državi, kako bi ona naplatila usluge oporezivanja. Isto tako, kao i svaka donacija u dobrotvorne svrhe, ukupan crkveni porez možete na kraju godine odbiti od poreza prilikom predaje zahtjeva za povrat poreza.

 

 

 

 

 

 

Kako izbjeći plaćanje crkvenog poreza

Postoje dva načina kako možete izbjeći plaćanje crkvenog poreza. Jedan je način taj što prilikom prijave „zaboravite“ reći da ste katolik. Na taj način niste registrirani i ne ćete plaćati porez. Ako ste se ipak registrirali, porez možete prestati plačati na način da istupite iz Crkve. Dovljno je otići na sud ili gradski ured i zatražiti ispis iz Crkve. Time ćete prestati biti obeznikom. No, to sa sobom nosi neke posljedice.

 

Mogu vjerovati, a da za to ne plaćam

Ovu izjavu imamo prigodu često čuti. Da, istina je. Možete vjerovati a da za to ne plaćate. Vjera je Božji dar, koji nam je on uglavnom darovao preko naših roditelja. Nikad nije bila vezana uz novac. Ne može se prodati niti se može kupiti. Dovoljno je samo otvoriti srce i reći Bogu da. Za vjerovati nas nitko ne traži novac i prema tome crkvenim porezom ne plaćamo niti mogućnost niti sposobnost da vjerujemo.

No, ako smo član nečega i do nečeg nam je stalo, onda smo spremni izdvojiti dio svojih sredstava kako bismo podržali rad i postojanost toga. Izdvojit ćemo novce za kavice, večere u restoranima, za odlazak u kino, kazalište na koncert. Izdvojit ćemo novac za odlazak na sportske događaje, u zabavne parkove, zološke vrtove i sličino. Zašto? Jer nam je stalo. Jer nam je lijepo sudjelovati na takvim događajima i obitavati na takvim mjestima. Učlanit ćemo se u fitnes klubove, planinarska društva, plesne grupe i bez pogovora ćemo plaćati članarinu. Jer nam je stalo. Pa čak i kad ne idemo redovito i dalje redovito plaćamo. Ruku na srce, ne trebamo plaćati da bismo mogli skakutati jer to možemo i kod kuće, ne trebamo plaćati da bismo voljeli životinje niti da bi se uz kavu družili s prijateljima. No, ipak to iz dana u dan radimo. Jer nam je stalo.

Kad je pak riječ o Crkvi mnogi postavljamo pitanja treba li mi to i što dobijam za svoj novac nazad? Ne sagledavaju cijelokupnu sliku i koliko puno pokreću sa svojim novcem. Nisu ljudi za to krivi. Puno je stvari koje se događaju iza naših leđa, mi im ne svjedočimo pa nismo niti svjesni da se događaju. Dok će plakati o novom filmu osvanuti u novinama, reklamirati se na televiziji mi ćemo to vidjeti. Ali na tako velika zvona ne donose se priče iz daleke Afrike, gdje se naši misionari bore za gladno stanovništvu, priskrbljujući im hranu, omogućujući izobrazbu njihovoj djeci. Ne donose se priče o sestrama koje s ljubavlju njeguju bolesnike na kraju njihova života, donoseći im radost i nadu svjedočeći svojim životom vjeru u Isusa i ljubav prema bližnjemu. Novine su pune novih modnih trendova, nošenih bogato plaćenim modelima, ali priču o Caritasu koji skuplja pomoć i oblači tolike siromašne ne ćemo često moći pročitati.

 

Koje su posljedice istupa iz Crkve

Istup iz Crkve za njene članove je na sudu besplatan. Ipak, on ima svoju cijenu. Premda, kada ste jednom kršteni, ostajete katolikom zauvjek. Nema mjere ni načina da se krštenje obriše i poništi. Jednom katolik uvijek katolik. Istup iz Crkve vi ne prestajete, dakle, biti katolikom, ali se samovoljno i namjerno odričete Katoličke Crkve odbijajući biti njenim članom. Taj čin nosi sa sobom neke pravne posljedice pa više punopravno ne možete koristiti ono što Crkva nudi. Osoba koja je istupila iz Crkve ne smije više primiti sakramente ispovijedi, pričesti i bolesničkog pomazanja. Takva osoba ne može raditi u crkvenoj službi niti može bit član župnog vijeća. Ona ne može više kumovati. Osoba koja je istupila iz Crkve ne može se više crkveno vjenčati a u slučaju smrti uskratit će joj se crkveni pogreb. Ovo posljednje kod obitelji preminulog uz stašan gubitak bliske osobe izaziva još šok i nevjericu. Zato je potrebno o svemu dobro promisliti.

Djeca osoba koja su istupila iz Crkve ne mogu ići u katoličke vrtiće, niti mogu pohađati katoličke škole. Roditeljima bi, pogotovo u današnjem svijetu, trebalo biti značajno kome na skrb predaju svoju djecu.

 

Želim se vratiti

Je li se moguće vratiti? Da! Povratak u Crkvu moguć je. Treba razlikovati da li se iz Crkve istupilo službeno (preko suda, matičnog ureda) ili se „slučajno“ zaboravilo spomenuti da ste katolik.

 

Službeni ispis

Kad se osoba službeno ispiše iz Crkve, ured koji je zaprimio ispisnicu obavijesti župni ured kojem osoba pripada. Župni ured tada u maticu krštenih unosi naznaku da je osoba istupila. Ako je osoba krštena u domovini, župni ured misije, javlja ispis u domovinu.

Da bi se osoba vratila u Crkvu, potrebno je da dođe u župni ured i podnese zahtjev za povratak u Crkvu. Cilj je ponovno pomirenje i povratak punom korištenju prava i obveza. Zahtjev se šalje u biskupiju na odobrenje, a nakon što biskup odobri povratak svećenik u kratkom obredu vjernika vraća u Crkvu. Za obred su potrebna dva svjedoka.

 

„Slučajna“ omaška

U slučaju da se „zaboravilo“ spomenuti da ste katolik u Crkvu se možete vratiti na dva načina, ovisno o tome jeste li zaposleni ili ne. Ako ste nezaposleni, dovoljno je doći s krsnim listom i promjenu religijske oznake možemo napraviti odmah u uredu. Ukoliko ste zaposleni, javlja se problem plaćanja poreza. Prije je bilo moguće na isti način ispraviti oznaku i kod zaposlene osobe i ona bi onda od dana prijave počela plaćati porez. No, financijska služba sada vrši istraživanje što se dogodilo prije i ako nije bilo istupa mogu se stvoriti zaostaci crkvenog poreza iz prošlosti. Da bismo našim ljudima olakšali povratak u Crkvu i oslobodili ih dodatnih troškova, kod ovakvih osoba provodimo postoupak kao kod službenog ispisa.

Treba još napomenuti da postoje osobe koje iz Crkve istupaju ne zbog poreza nego nekih osobnih razočarenja ili razočarenja u neke događaje unutar Crkve. Crkva kao institucija zajednica je ljudi, a ljudi su po sebi grešni. Ne bismo smjeli razočarano odlaziti nego trebamo ostati i boriti se da budemo jači. Da i ona zajednica koja je posrnula oživi i bori se za dobrobit svih nas. Svi mi svojim postojanjem, djelovanje pridosimo okruženju u kojem se nalazimo. Naša loša djela ne utječu samo na nas nego ranjavaju i ljude koji nas okružuju. Naša ljubav i dobra djela svoj blagoslov šire na naše prijatelje, kolege, prolaznike. Ne treba okrećati glavu i bježati od negativnosti, nego se treba s njom suočiti i s još većim žarom iskorijeniti je, onemogućiti joj djelovanje. Ne treba zbog zbog jednog oblaka zaboraviti koliko sunce svjetlosti pruža. A kad stavimo na vagu vidjet ćemo da su dobra djela Crkve kroz ovih dvije tisuće godina nebrojena. Budimo zato dio nje, ojačajmo je i pomozimo da bude još bolja, da raste u Isusu Kristu.